Dijagnostički postupci

EKG se snima tako da se pacijent svuče do pojasa i polegne na krevet. Na kožu se aplicira gel za bolju provodljivost. Nakon toga medicinska sestra/tehničar postavlja male metalne kontakte (elektrode) na kožu prsnog koša pacijenta. Na ruke i noge se postavljaju štipaljke.

Elektrode mjere protok i bilježe usmjerenje električne struje u srcu tijekom svakog otkucaja. Elektrode su žicama povezane s uređajem koji stvara zapis za svaku elektrodu. Svaki zapis predstavlja određeni “pogled” na pojedini srčani električni uzorak. Ti se pogledi zovu odvodi.

Većini ljudi u kojih se sumnja na srčanu bolest snima se EKG. Taj test pomaže liječnicima da odrede niz srčanih problema, uključujući poremećaje srčanoga ritma, nezadovoljavajuću opskrbu srca kisikom i krvlju, prekomjerno zadebljanje srčanog mišića (hipertrofija) koje može biti posljedica povišenog srčanog tlaka.

Ako su koronarne arterije djelomično začepljene, srce može dobivati dovoljnu količinu krvi u mirovanju, ali ne i prilikom fizičkog napora. Istodobnim ispitivanjem plućne funkcije može se razlučiti ograničenje fizičkog napora koje je posljedica srčane bolesti od onoga izazvanog plućnom bolesti te ograničenje fizičkog napora koje nastaje uslijed i srčane i plućne bolesti zajedno.

Pacijent na pretragu treba doći u sportskoj obući i odjeći radi udobnijeg izvođenja samoga testa; ponijeti sa sobom ručnik i bocu vode ili izotonični napitak jer se prilikom izvođenja testa a uslijed opterećenja, pojačanim znojenjem gube elektroliti koje je potrebno nadoknaditi. Prije samoga izvođenja testa, medicinska sestra/tehničar upoznaje pacijenta sa postupkom. Pacijent treba potpisati pisanu suglasnost za izvođenje te se nakon toga pristupa testu. Pacijent se skine do pojasa i polegne na krevet. Na prsni koš mu se postavljaju elektrode koje prate srčanu akciju tijekom testa, a na lijevu ruku se stavlja manžeta za mjerenje arterijskog krvnog tlaka. Snimi se inicijalni elektrokardiografski zapis u ležećem položaju, te se kreće sa izvođenjem samog testa. Tijekom testa ispitanik vozi bicikl ili hoda po pomičnoj traci određene brzine. Opterećenje se postupno povećava. Istodobno se kontrolira EKG, a krvni tlak se mjeri u određenim intervalima. Općenito, ispitanici izvode test podnošenja opterećenja sve dok im srčana frekvencija ne dosegne 80% do 90% maksimuma za njihovu dob i spol. Ako simptomi, kao zaduha ili bol u prsištu, postanu nepodnošljivi ili se pojave značajne promjene u EKG-u ili krvnom tlaku, test se prekida ranije.

Pacijent se mora skinuti do pojasa. Polegne se na krevet. Za vrijeme pretrage leži na lijevom boku, sa lijevom rukom ispod glave, dok se desna ruka nalazi na desnom boku. Medicinska sestra koja asistira liječniku, na leđa pacijenta pričvrsti tri elektrode koje snimaju i zapis EKG-a tijekom izvođenja ultrazvuka srca.

Ehokardiografija koristi ultrazvučne valove visoke frekvencije koje emitira sonda i koji se odbijaju od struktura srca i krvnih žila i daju pokretnu sliku. Slikovni prikaz se pojavljuje na video ekranu i zapisuje se videorekorderom ili na papiru. Promjenom položaja i kuta sonde, srce i velike krvne žile mogu se pregledavati s različitih strana da bi se dobila točna slika srčanih struktura i ocijenila funkcija. Radi postizanja veće jasnoće ili analize strukture stražnje strane srca, liječnik može provesti sondu kroz bolesnikovo grlo u jednjak kako bi snimio signale sa stražnje strane srca. To se naziva transezofagusna ehokardiografija.

Ehokardiografija može zamijetiti poremećene pokrete srčane stjenke, promjene volumena krvi istisnute pri svakom otkucaju srca, zadebljanja i bolesti opne oko srca (perikard), te nakupljanje tekućine između perikarda i srčanog mišića (perikardni izljev).

Osnovni tipovi ultrazvučnih pregleda su M-mode, dvodimenzionalni, doppler i kolor doppler. Kod M-mode, najjednostavnije tehnike, samo je jedna zraka usmjerena u dio srca koji se proučava. Dvodimenzionalni ultrazvuk, najšire korištena tehnika, stvara realan dvodimenzionalni prikaz u računalno stvorenim “režnjevima”. Dopplerski ultrazvuk otkriva pomake i turbulenciju krvi i može dati prikaz u boji. Kolordopplerska i dopplerska ehokardiografija mogu odrediti i prikazati smjer i brzinu protoka krvi u srčanim komorama i žilama. Slika pomaže liječniku vidjeti da li se srčane valvule pravilno otvaraju i zatvaraju, propuštaju li i koliko kad su zatvorene i teče li krv normalno. Mogu se uočiti nenormalne veze između krvnih žila ili srčanih komora i može se odrediti struktura i funkcija žila i komora.

Prilikom postavljanja elektroda na prsa muškaraca, ponekad će biti potrebno da medicinska sestra obrije prsa pacijenta jer se elektrode inače ne mogu zalijepiti. Uređaj je relativno mali i ne ometa pacijenta u svakodnevnim aktivnostima. Pacijent aparat ne smije skidati, ne smije ga smočiti i mora se odgovorno odnositi prema njemu. Pacijenti dobiju dnevnik u koji se upisuju svakodnevne aktivnosti s obavezom evidentiranja tegoba ukoliko se iste jave. Mobilni telefoni nisu dozvoljeni jer uzrokuju smetnje u zapisu EKG-a. Aparat se skida sa pacijenta idući dan u ambulanti. Medicinska sestra pregledava zapis EKG-a snimljenog tijekom nošenje uređaja, ispisuje nalaz te upućuje nalaz specijalistu na očitavanje.

Pacijent se skine do pojasa, na lijevu nadlakticu postavi se manžeta koja je kabelom spojena sa samim uređajem. Uređaj se potom programira na snimanje tijekom 24 sata i stavlja u torbicu za lakše nošenje. Pacijenta se uputi o ponašanju tijekom nošenja aparata, a najvažnije je da se provode svakodnevne uobičajene aktivnosti. Pacijent aparat ne smije skidati, ne smije ga smočiti i mora se odgovorno odnositi prema njemu. Nakon što je mjerenje završilo, aparat se priključi na računalni softver te se dobiju nalazi koji se daju ordinirajućem liječniku na uvid.