Dijagnostički postupci
Spirometrija / spirometrija s farmakodinamskim testom
Spirometrijska ispitivanja mogu se provoditi kod djece od 5 godine. Pretragu je potrebno provesti sa strpljenjem, osobito kod mlade i neiskusne djece, kako bi se postigli zadovoljavajući manevri koji će osigurati ispravne dijagnostičke rezultate. Stoga testovi moraju zadovoljavati visoke standarde provođenja postupka:
- testove treba provoditi stručno osposobljeno osoblje
- potrebno je strpljenje, a vremenski pritisci ne bi trebali igrati ulogu, inače mjerenja obično ne uspiju
- djeci je potrebno dati jasne i jednostavne upute
- ordinacija u kojoj se izvodi te oprema trebaju biti prilagođeni djeci (stolica, usnik i mjesto opreme na odgovarajućoj visini)
Sam postupak se izvodi kao i kod odraslih pacijenata. Kod djece se može postaviti i animacija na zaslon spirometra koja ih dodatno motivira za čim kvalitetnije provođenje postupka. Saznaj više
FeNO test
FeNO test ili frakcija izdahnutoga dušikovog oksida (NO) je dijagnostička pretraga koja služi određivanju stupnja težine plućne bolesti kao i ocjeni učinkovitosti terapije. Saznaj više
Indikacije i kontraindikacije za alergološko testiranje.
Alergija se očituje različitim kliničkim znakovima, na različitim organskim sustavima.
Alergija na inhalacijske alergene na dišnom sustavu najčešće se očituje simptomima alergijskog rinitisa koju obilježava otežano disanje kroz nos, pojačana sekrecija iz nosa, kihanje, svrbež ili simptomima alergijske astme (kašalj, otežano disanje, osjećaj nedostatka zraka, „pištanje" u prsima).Alergija na hranu može se na koži očitovati pojavom osipa (ekcema, urtkarije), na probavnom traktu (grčevi i bolovi u trbuhu, podrigivanje, proljev, opstipacija), na dišnim organima (otežano disanje), ili pak sistemskom reakcijom odnosno anafilaksijom.
Osim hrane najjača alergijska reakcija koja može biti opasna po život - anafilaksija, najčešće se javlja radi alergije na otrove insekata (osa, pčela) te radi alergije na lijekove. Ne postoji dobna granica glede postavljanje indikacije za alergološko testiranje. Ako postoji osnovana sumnja da je dijete alergično treba ga uputiti na testiranje. Prije se smatralo da u djece do treće godine života ne treba izvoditi kožne alergijske testove. Npr. dojenčetu sa postavljenom sumnjom na alergiju na kravlje mlijeko, kožnim testom i/ili krvnim testom se ista može dokazati ili isključiti. U dojenačkoj dobi najčešće se testiranje provodi radi sumnje na alergiju na hranu (na ograničeni broj namirnica; npr. jaja, kravlje mlijeko, pšenično brašno, soja), a od inhalacijskih alergena najranije je uočena senzibilizacija na grinje i alergene kućnih ljubimaca.
Najmanje 7 dana prije prick testa ne koristiti antihistaminike ili neke druge lijekove koji mogu utjecati na rezultate testa (triciklički antidepresivi). Potrebno je obavijestiti liječnika o trudnoći, već postojećoj alergiji ili jačoj alergijskoj reakciji (otok usnica, jezika, otežano disanje, anafilaktički šok) ili te postojanje kronične bolesti (npr. astma, poremećaji rada srca). Testiranje se ne može provodi na promijenjenoj koži (npr. alergijska reakcija ili upala kože na mjestu testiranja).
Alergeni i rezultati postupka.
Najčešće alergenske ekstrakte na koje se bolesnici senzibiliziraju kod metode skin prick testa možemo podijeliti u dvije osnovne skupine: inhalatorni i nutritivni alergeni.
- Inhalatorni (inhalacijski) alergeni su oni koje bolesnik udiše. Najčešće se javljaju alergija na grinje iz kućne prašine, peludne alergene (pelud stabala, trava i korova), kućne ljubimce (mačka, pas).
- Nutritivni alergeni su oni koje bolesnik unosi preko probavnog sustava. Najčešće se javljaju alergija na kravlje mlijeko, jaja, kikiriki, orašide (lješnjak, orah), ribu i plodove mora.
Test se smatra pozitivnim ako unutar 15–20 min izazove reakciju u obliku urtike i eritema promjera 3 do 5 mm većeg od onoga od negativne kontrole. Važan dio svakog kožnog testa je testiranje pozitivnom kontrolnom otopinom, najčešće histaminom, kojim se utvrđuje normoreaktivnost kože. Pozitivna reakcija na mjestu uboda histaminom ne znači alergiju na histamin već normalnu reakciju kože. Negativnom kontrolnom otopinom provjerava se nespecifična histaminoliberacija nastala npr. zbog fizikalne traume kože ili dermatografizma. Pokazatelj ispravne tehnike testiranja je ako ubodno mjesto ne krvari. Lažno pozitivni rezultati se dobivaju kod dermatografizma (urtike i eritem nastaju nakon udaranja ili grebanja po koži) te kad lijekovi (npr. antihistaminici) potiskuju reaktivnost.
Postupak alergološkog testiranja
Nakon pregleda kod liječnika i postavljanja indikacije za alergološko testiranje, pacijenta se upućuje u na alergološko testiranje. Pacijent se prije samog testa upoznaje sa postupkom, daje mu se pisana suglasnost koju bi trebao potpisati.
Kada su u pitanju djeca ili pacijenti smanjenih mentalnih sposobnosti, pristanak potpisuje roditelj/skrbnik. Kod testiranja pacijenata dječje dobi poželjno je da je u pratnji roditelj/skrbnik koje se također upućuje u sam postupak. Ponekada se nailazi na roditelje/staratelje koji su više uplašeni od same djece ili su došli sa već stečenim predrasudama. Naše medicinsko osoblje objasniti će cijeli postupak i nastojati otkloniti strah od nepoznatoga kako bi se osigurala ugodna atmosfera bez napetosti. Pacijent za alergološko testiranje sjedi na stolici. Uobičajeno mjesto primjene kožnih testova je unutarnja strana podlaktice. Test se može izvoditi i na natkoljenici u slučaju da ga nije moguće izvesti na podlaktici.
Poželjno je da prije samog testa ruke nisu tretirane proizvodima za kožu tj. da nisu mazane kremama i mastima. Medicinska sestra/tehničar dezinficira unutarnju stranu podlaktice, nakon čega se na kožu nanose alergenski ekstrakti u kapljicama redoslijedom koji je ordiniran od strane liječnika. Označe se mjesta postavljenih kapljica sa olovkom/flomasterom. Svaka kapljica nakon toga su utiskuje pod kožu pomoću lancete, obrišu se kapljice te se pacijent uputi da sjedne i pričeka dvadesetak minuta dok se ne pojavi reakcija. Za vrijeme od aplikacije kapljica do očitanja rezultata pacijent ne smije češati ruku niti ju ispirati vodom. Obično se javlja svrbež, no potrebno je pričekati dok medicinska sestra/tehničar ne očita nalaz. Nakon toga pacijent se opet javlja liječniku specijalistu.
